Našoj pažnji nerijetko izmiče činjenica da i dijete doživljava stres, da može biti preopterećeno, napeto, prestrašeno, preplavljeno zahtjevima koji možda nadilaze njegove tjelesne, mentalne i/ili emocionalne kapacitete. I dijete može doživjeti burn-out.
Osvrnimo se oko sebe. Opazit ćemo uistinu velik broj djece koja trebaju psihološku ili psihijatrijsku podršku, koja su bolesna, neispavana, nesretna, nesigurna, koja pate i osjećaju se neadekvatno ili čak nesposobno.
Sve češće susrećemo djecu koja su etiketirana kao djeca s poremećajima ponašanja, djeca s teškoćama učenja, djeca s ADHD poremećajem.
Ili što drugo.
Nerijetko okolina, pogotovo odgojno-obrazovna, takvu djecu percipira kao “tešku” ili što je još puno gore “zločestu”. Ne bismo trebali dozvoliti da nas zavara manifestno ponašanje, odnosno da se fokusiramo na probleme koje takva djeca imaju u socijalnom okruženju. Treba se fokusirati na dijete, na bogatstvo njegova bića i na traganje za rješenjima.
Djeca o kojoj govorim zapravo su duboko nesretna, bore se s osjećajem manje vrijednosti, nedostaje im samopoštovanje, samopouzdanje i samoprihvaćanje.
To su djeca koja trebaju red, mir, tišinu, a prije i iznad svega SIGURNOST!
Onu vrstu sigurnosti koja će ih asocirati na sigurnost majčine utrobe. To će im nedvojbeno pružiti prijateljevanje sa zvukom i vibracijom, sa zvučnim zdjelama i gongovima.
Pružite svojoj djeci dragocjeno iskustvo mira, spokoja, relaksacije i osnaživanja.
Dovedite ih s potpunim povjerenjem.